Evo...što napraviti nego odahnuti i reći SKOK 4 je iza nas. Svi koji su ove godine bili uključeni u pripremne radove znaju o čemu govorim. Dakle puno rada i planiranja je konačno iza nas i sve je prošlo i bolje nego smo planirali, te sam konačno i sam uhvatio vremena da napravim pristojan osvrt na ovogodišnji SKOK 4.
Samo program, te primanje gostiju započelo je u petak tj dan prije susreta...već u petak je započela ludnica jer osim već predviđenog primanja gostiju u jeku su bili žestoki završni radovi na terenu, tj postavljanje zadnjih rekvizita u bazama. Sami radovi završili su tek u 18.30, a nakon toga mogli smo se koliko toliko posvetiti fešti i pokušati ugrabiti koji čevap ili kremenadl sa roštilja. Sama fešta bila je odlična...veliki broj airsoftera došao je u petak uključujući i ekipe iz Austrije,BiH, Slovenije te iz južne Hrvatske. Uz klopu sa roštilja, pivo i gemište za dobru atmosferu pobrinuo se Stari Jakša i bend „ koji su udarali žestoko do 01.00. Sa završetkom glazbenog performansa uslijedio je odlazak na spavanje većine igrača, dok je manja grupa veseljaka još bauljala po SRC tražeći koju zaostalu pivu ili čevap
.
Ovom prilikom bih se ispričao dečkima iz AT Vrana i ostalima koji nisu ugrabili ni komadić mesa, nažalost rulja je bila gladna i u roku 2 sata planulo je 15 kg mesa, što kremenadli što čevapi...iduće godine ćemo podebljati, ali apeliramo na sve da također dođu ipak malo ranije da svi odemo punog želuca na spavanje.
Uglavnom nakon fešte zajedno sa ostatkom Oposuma uputio sam se na „pokušaj“ spavanja na Ciglani koji je trajao od 03.00 do 06.00. Sav zgužvan pičim na SRC Kukavicu gdje je Virus već u pogonu. Ukratko kreće doručak, uplata preostalih kootizacija, kroniranje te uvodni govor i spremni smo za pokret...
E tu počinju problemi koji su me koštali živaca. S obzirom da je „CRVENA“ baza bila smještena gotovo 2,5 kom od SRC trebalo je obaviti transport ljudstva i opreme uz pomoć traktora i kamiona. Na početku saznajemo da traktor neće ni beknut, a kamion se je pregrijao nakon par tura natrpan preko mjere sa ljudima i opremom. Sva sreća tu uskače direktor SRC, Jozo i daje svoj kombi koji je poslužio kako za transport po cesti tako i po divljim šumskim putevima. Unatoč kašnjenju od 1 sat i 30 min svi dospjevaju na njihove pozicije. Nakon što je sve završeno saznajem da je i kamion ponovno u pokretu, a i traktor je živ. Najgora stvar u cijeloj priči je to da je netko od radoznalaca večer prije prčkao po kontaktu traktora i isti ostavio upaljen cijelu noć tako da se je akumulator ispraznio i stavio traktor izvan upotrebe
. Ovom prilikom bih se zahvalio biseru/biserima koji su nam svima priuštili kašnjenje i glavobolje, te ih zamoljavam da se drže onog starog pravila: „ako NIJE tvoje NE DIRAJ GLUPANE“!!!!!
Nakon što su obje strane dospjele na pozicije (baze) započinje dodatno ukopavanje i postavljanje baze u operativno stanje (postavljanje šatora za spavanje, dodatnih bunker i sl.).Osobno sam imao ulogu moderatora u „PLAVOJ“ bazi gdje sam pomagao Zapovjedniku PLAVIH Morbu i nadgledao situaciju u samoj bazi. PLAVA baza je sama po sebi bila dosta dobro utvrđena sa 4 glavna bunkera, ali PLAVI su odradili dobar posao glede utvrđivanja i uređenja posebno dečki iz AT Vrana koji su od ulaza više rampe napravili neprobojnu liniju osiguranu poteznim minama.
Stanje u bazi je brzo postalo operativno i Morb odmah nakon isteka od 60 min šalje prve snage na teren, točnije dio kao osiguranje šireg perimetra oko baze, a dio u češljanje sektora.
Također šalje LRRP izvidnicu (ASK Kobra) na teren. Što se zbivalo na samom terenu bio sam slabo upućen s obzirom da sam 99% proveo u bazi. Uglavnom mislim da su se jedini sa trofejom vratili Salamanderi koji su naišli na Sayaret Duvdevan i iste eliminirali. Slavonci i Austrijanci izmjenili su „friendly fire“ sa svojim PLAVIM-a koji su naišli u njihov sektor, a da se pritom nisu identificirali. Ostalo u bazi je sve manje više bilo OK, izuzev veze koja je stvarala ozbiljne probleme na terenu objema stranama. No mirno stanje u selu uskoro je živnulo dolaskom civila (Gamanci) koji su došli pregovarati sa Zapovjednikom o rušenju drva. Naime prema njihovoj tvrdnji baza plavih nalazila se upravo na njihovom zemljištu gdje planiraju sječu drva za zimu. Nakon malo galame i natezanja sa tvrdokornim stražarima Zapovjednik (Morb) ipak pušta Glavešinu sela (STARI GROM) i njegovog maloumnog sina (STRIPY) da obilježe drva za rušenje. Ostatak seljana ostao je na rampi uporno pokušavajući utrampiti oriđiđi „DOLČE&GABANA“ odjela vojnicima, ali bezuspješno. Ipak iskamčili su par cigara i udaljili se sa traktorom prema selu. Kao moderator bio sam u kontaktu sa svima i dobio povratnu INFO da su PLAVI dobili + od strane seljana i da su na dobrom putu ako nastave na isti način sa Seljanima.
Nekoliko sati stanje je i dalje bilo mirno, no dobivam poziv od VIRUSA (moderator crvenih) da slijedi minobacačka vatra po PLAVOJ bazi. U blizinu PLAVE baze došuljala se LRRP grupa CRVENIH (AU RIS) i uskoro je uslijedio vatromet. Cilj je bio koliko sam skužio zapovjedni TZC šator, ali na svu sreću svih 5 granata je prebacilo i pogodilo dio snaga cca 30-40 m oko šatora kojom priliko biva pogođeno 8 PLAVIH (ASK Slavonija, Austrijanci i dio ASK Gromovi). Nakon neuspješnog navođenja AU RIS se odlučuje na napad sa sjeveroistočnog boka baze. Nakratko se približavaju liniji bunkera, no ipak bivaju neutralizirani i potisnuti.
U međuvremenu dolazi zapovijed iz sožera PLAVIH da se organizira SAR (search and rescue) grupa za traganjem dvojice oborenih pilota NATO-a. Status zadatka je aktivan punih 24 sata ili kraće u slučaju pronalaska pilota. Nakon nekoliko sati traganja za pilotima isti izbjegavaju i CRVENE i PLAVE (u strahu od nepoznatih snaga), te se uspjevaju dočepati sela. Seljani ih uspješno udomljuju i trguju sa njima, tj trampili su civilnu odjeću za pilotske kombinezone. Ova trampa ih je koštala, jer su CRVENE snage upale u selo i našle kombinezone i odvukle jednog seljana misleći da je on pilot. Nakon mukotrpnog mučena uz rakiju, cigare, kekse i par oštrih riječi Šoš Miloš je propjevao i otkrio da se piloti nalaze u selu. CRVENI ponovno upadaju u selo i ovaj put kupe prave pilote, te time odrađauju dodatni zadatak, dobivaju +, a PLAVIMA izmiče ovaj +.
Nakon ovog dijela uslijedila je večera, tj dopremljen je grah sa kobasicama za PLAVE snage. Ovaj dio je također bio na odgovornosti Zapovjednika, tj rotiranje snaga na terenu je trebalo biti upravo tako da se osigura da svi koji se nalaze u bazi i na terenu dobiju svoj obrok. Nažalost nisu svi omastili brk, tj ASK Kobre su ostale bez graha jer su zapeli duže na terenu, dok su ostali dobro omastili brk i po više puta. Žao mi je dečki iz Kobri jer stvarno su zaslužili cijelu manjirku graha nakon one dugog izviđanja, ali s obzirom da je riječ o MILSIM susretu nažalost ovakve situacije su neminovne.
Uskoro večernju euforiju dolaze opet razdrmati Gamanci...Oni dolaze u selo sa zahtjevom da se snage PLAVIH povuku sa njihovog zemljišta, jer su navodno neke grupe bile „grube“ na terenu što je bilo dovoljno za protest. Uglavnom grupa brkatih seljana sa transparentima i garavih seljanki sa trbuhom do zuba dolaze do rampe i protestiraju.
Tu se opet isprječila grupa nepopustljivih stražara, koji su uprkos želje Seljanke da gataju svima iz dlana nastavili sa svojom blokadom. U cijelom metežu galame i naguravanju sa Seljanima jedna od seljanki pada i dobiva trudove...tako je dobro ste pročitali trudove. Nastaje panika, Woodo iz SB pokušava smirit seljanku i zove Medika iz tima. Medik trči sav iskolačenih očiju sa puškom na sprem očekujući ranjenog kolegu kad ono ni manje više nego porod na sred punkta. Malo stresen situacijom uz pomoć druge seljanke ipak porađaju dijete živo i zdravo i situacija se smiruje. Seljani sretni zbog novog člana odlaze na veliku pijanku,kolo i pečeno prase u selo povodom rođenja dok PLAVI ostaju na poziciji u bazi, te je i dalje sve pod kontrolom.
Dalje se je sve odvijalo ustaljenim rasporedom, tj osiguranje i mobilne snage PLAVIH su izmjenjivale uloge držeći red u bazi i tražeći neprijatelja i njihovu bazu po terenu, ali bezuspješno. Također snage UN-a su im redovito smetale tj prijavljivale neprijatelju svako kretanje unutar UN zone odgovornosti. Uslijed tih događanja PLAVI ipak upadaju u selo i tjeraju seljane iz njihovih kuća nakon čega su seljani ponovno revoltirani i odnos seljana i plavih postaje sve „vrući“. Seljani kao odgovor na ovaj čin plavih šalju traktor brkatih muževa, veterinara i garave seljanke u selo sa zadaćom da se utvrdi tko je otac nedavno rođenog dijeteta seljanke. Prema zadnjoj info veterinar (JOCO) koji je glavni doktor u selu sumnja u porijeklo novog seoskog mladunčeta te optužba pada Woodo iz SB-a i Dekija iz Salamendara (SLO). Netko je zaglavio navodno sa seljankom nakon fešte tijekom akcija i glavešina sela traži da se otac javi jer ukoliko se ne pronađe otac to će biti velika sramota za cijelo selo. Uglavnom ekipa dolazi na rampu, protestira i zove Zapovjednika da se očituje o ponašanju svojih vojnika, te traži da se dvojica neodgovornih vojnika suoče sa majkom djeteta. Naravno prvi dolazi Wooddo koji pokušava diplomatski uz par ljepih riječi, zagrljaja i rakiju izgladiti stvar ali seljani se ne daju nasamariti. Žele i drugog krivca i dolazi „drugi“ krivac, tj Brujo iz Salamndera koji stavlja ID oznake od kolege Dekija. Naravno seljanka je odmah skužila da to nije njen ljepotan od neko veče i tu počinje galama i prijetnje vojske da će ih sve postreljati. Revoltirana i razočarana situacijom seljanka odlučuje skončati svoj život i aktivira bombu, te zajedno sa dva optužena „preljubnika“, djetetom, nekolicinom seljana i vojnika odlazi u vječna lovišta. Vojska revoltirana ovim činom otvara vatru na preostale civile i rješava ih po kratkom postupku. Pozivnica za Haag je zapakirana...
Ubrzo nakon ovog nemilog događaja Austrijska ekipa se javlja za samoubilački zadatak, tj bilo je zamišljeno da se jedan od Austrijanaca presvuče u civila i infiltrira u bazu CRVENIH, zajedno sa ostatkom skrati Sanda za glavu, no dečki su krivo skužili Zapovjednika Morba i umjesto da se upute u potragu plave baze dečki su otišli na UN-ov check point Victory sa namjerom da upucaju Zapovjednika UN-a. Isti su infiltrirali u bazu UN-a ali su upucali jednog od običnih UN mirovnjaka (BOBO). Nakon atentata vraćaju se u bazu sa trofejom, kapom upucanom unproforca i saznaju da su napravili kuršlus, tj da su priskrbili PLAVIM snagama jedan debeli minus.
Nakon ovog festivala pao je polako mrak i uslijedile su noćne operacije. Morb šalje na teren AK Salamander, AT Vrane (nisam 100% siguran) i mislim ASK Gromove. Nakon bezuspješnog bauljanja po mraku, napastovanju umornih seljana i friendly fire odlučuju se ipak uputiti natrag u bazu. U međuvremenu baza je pod udarom CRVENIH koji su napad započeli topničkim napadom/pripremom no bez uspjeha (nisu pogođeni „tvrdi“ ciljevi). CRVENI udaraju žestoko iz smjera rampe (JUG) no nailaze na mine i dio je izbačen iz stroja. Dio se ipak uspjeva uvući u kamp, ali srećom bivaju neutralizirani. Također jugozapadna strana je pred probojom, ali ovaj put Austrijski tim spašava situaciju. Na kraju ipak mobilna grupa sa terena taman nailazi u pravi čas, zapravo ko da je bilo tempirano i razbijaju neprijateljski bok iz smjera sjeveroistoka. Uglavnom velika koncentracija ljudi i izmjene vatre rezultirala je velikim gubitcima na obje strane, ali na kraju je prevagnuo završni udar PLAVIH. Ostatak noći protekao je u patroliranju, stražarenju i sporadičnim malim okršajima. Ja sam također uspio ubiti oko na 3-4 sata sa Zapovjednikom u HQ šatoru, ali bez perverzija...
Jutro...zpočelo je sa stilom. Za Dobro Jutro CRVENIMA, Kardinal (PLAVI) konačno uspjeva locirati bazu CRVENIH i precizno navodi topničku vatru PLAVIH i izbacuje iz stroja 24 neprijateljska vojnika, uništava jedan bunker i minobacač, te oštećuje još dva bunkera.
Ujutro PLAVI dobijaju prvi konkretni zadatak tj izvlačenje civila iz minskog polja. PLAVI uspjevaju locirati ranjene koje zalječuju, ali ne odnose mrtve do UN punkta kako je zapovijeđeno i ostavljaju leševe seljana u šumi. Za ovaj zadatak dobivaju ipak +, ali seljani odlučuju kazniti ovaj propust o čemu ću nešto kasnije...
U međuvremenu ostatak mobilnih snaga je već u selu Babunovac (Ciglana) i tamo je u okršaju sa CRVENIM snagama. Na zapovijed stožera PLAVI se ipak povlače u bazu poradi zadnjeg zadatka prema scenariju tj UDAR na selo!
No prije konačnog showa pravi „šov“ tek slijedi. Seljani revoltirani zbog toga što PLAVI nisu pokupili njihove mrtve u minskom polju dovoze tijelog najstarijeg člana sela, 106 godina starog sad već pokojnog Šoša Pantelije. Puni UN-ov kamion seljana pod pratnjom UN snaga dolazi pred punkt PLAVIH protestirajući na propustu plavih zahtijevajući pokop Pantelije pod njegovom bukvom koja se nalazi usred baze. E ovaj dio se svakako trebalo doživjeti. Već redoviti brkati seljani su tu, garave seljanke, ali tu je i harmonikaš, veterinar iz općine, svećenik i za kraj pravi ljes sa pokojnim Pantelijom unutra. Tko je gledao stare komedije tipa „Maratonci trče počasni krug“ ili „Tko to tamo pjeva“...vjerujte mi ovo je još žešće. Seljani nariču, Seljanke se bacaju po ljesu i ljube Panteliju i padaju u trans, harmonikaš udara po harmonici, svećenik sa cigarom gubi živce jer kasni na još tri sahrane, a u pozadini snage UN-a pokušavaju smiriti vojsku.
U svom tom metežu, galami, muzici harmonike odjednom počinje masovna pucnjava, seljani padaju pokošeni. UN puca po vojsci, pada vojska, padaju UN-ovci i kao šlag Pantelija iskače iz ljesa i bježi sa štapom u ruci, kožuncom i dvije različite cipele u brda, a za njim piči vojska...prizor kao iz Čaruge. Uglavnom zamislite to u crno bijelom izdanju i tekst: NASTAVIT ĆE SE...
Nakon ovog showa trebao je uslijediti udar na selo i CRVENE, no s obzirom da je satnica pomaknuta zbog kašnjenja početka susreta dan prije odlučili smo završiti susret jer bi dio ljudi koji je došao iz Dalmacije zakasnio na jedini prevoz.
Nakon napornih i burnih 24 sata slijedi sakupljanje opreme PLAVIH i CRVENIH i put za SRC na ručak pa dalje po programu..
Nakon ručka uslijedio je zajednički osvrt na susret od strane oba Zapovjednika, prepričavanje raznih anegdota i proglašenja pobjednika tj CRVENI koji su pobijedili u pravom dramskom stilu za jedan plus više. Zapovjedniku CRVENIH Sandu uručena je prigodna nagrada slika „Maršala“!
Odmah nakon osvrta uslijedilo je izvlačenje sretnih dobitnika nagradene tombole i kraj susreta.
Što reći nego jedno veliko iskustvo kako za ASK Oposum kao organizatora tako i za sve koji su sudjelovali kao igrači. Sav napor se isplatio...da je bilo propusta, bilo ih je i da stoti put organiziramo ovaj susret opet bi se neki potkrao, no u globalu oni su minimalni na uspjeh ovog susreta. Iduće godine svakako su planu dorade i izmjene koje će unaprijediti ovaj susret.
Za kraj ovog reviewa zahvalio bih našim generalnim sponzorima Tetak Web Shop i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (SRC Kukavica) i ostalim sponzorima koji su pomogli ovaj susret sa bogatim nagradama, te svima koji su uveličali ovaj susret svojim dolaskom i sudjelovanjem
.
Sad bih molio da se ostali uključe i nadovežu da vidimo što sam propustio...
