Evo da malo opširnije nadopunim Jocin review
...
Nakon kraće ljetne stanke došlo je vrijeme i za malo akcije
. Nova akcija i ove godine se ponovno odigrala po šesti put u Sloveniji na međunarodnom susretu Rjavi Ris 6. Od strane organizatora susreta bilo je najavljeno 350+ airsoftera no u samoj konačnici sam susret ugostio je oko 310- 320 airsoftera iz Slovenija, Mađarske, Slovačke, Austrije, Italije, Njemačke i Hrvatske. Sam broj igrača već je obećavao da je pred nama još jedan zanimljiv i žestok susret, a sama igra je samo potvrdila naša očekivanja.
Susret je održan na vojnom poligonu Poček nedaleko od Postojne, a započeo je 28.08 u 09.00, a završio 29.08. u 18.00, te je time susret trajao više od 24 sata. Sam scenarij susreta je bio vezan uz tekući rat Afganistanu gdje su sukobljene strane bile snage ISAF-a, Talibanski pobunjenici i Pakistanska policija.
No vratimo se na sam početak...
Ekspedicija za Sloveniju krenula je 27.09.2009 u 20.00 iz Bjelovara. Sam početak putovanja nije išao po planu jer je TOMCAT na sam dan odlaska morao odustati zbog nesretnog slučaja, nakon toga i KROKO i JOCO su javili da ništa od puta zbog posla i da je njihov pomaknut za idući dan
. Također i ostatak ekipe bio je desetkovan ozljedama tako da smo izgledali više kao pretučena stoka, a ne kao ekipa koja je spremna za akciju, ali kako kažu „ izgled ponekad vara, ali hrabro srce uvijek puno obećava“
.
Uglavnom uredno prelazimo HR i SLO granicu bez problema, te nastavljamo put Počeka u koji stižemo tek u 01.45 s obzirom da smo slabo proučili rutu putovanja i sami sebi dodali barem još 1.30 minuta nepotrebnog vozikanja
.
Po dolasku na Poček, nailazimo na nekoliko Talibana koji su teturali nakon fešte dobrodošlice ( koju smo nažalost propustili našom greškom ), te ubrzo odlazimo na spavanje jer je ustajanje već u 06.00.
Budimo se u 06.00, te u 06.30 obavljamo registraciju i kroniranje pušaka, a već u 07.00 odlazimo put naše buduće baze koja se nalazila na jugoistočnom dijelu Počeka. Po samom ulasku u bazu klasičan atmosfera, masa igrača iz Slovenije, Austrije, Slovačke, Italije i Hrvatske užurbano se sprema za susret. Svuda šatori, oprema, različite odore i replike. Tu primjećujemo i „ Dalmatinske lavove“iz ASK Marjan kako se spremaju za fajt. Uz kratki pozdrav dobrodošlice i par riječi, srećemo i ostale Hrvatske timove/klubove, tj ekipu iz ASK Slavonija i ASK Gromovi, te od njih saznajemo da Darkhorse na žalost nije došao zbog problema na granici. Ubrzo Brujo nas poziva na briefing i postavlja me za Zapovjednika Hrvatskog kontingenta ISAF-a, tj sve HR timove stavlja u jedan vod. Dobivamo pozivni znak SIGMA i uskoro dobivamo svoj prvi zadatak.
U 07300 započinje doručak a nakon toga i briefing u 08.30 koji je bio začinjen sa par preleta helikoptera Cougar Slovenske vojske iznad baze ISAF-a...u svakom slučaju dalo je onaj štih samoj atmosferi u bazi.
Na samom briefingu dobivamo prve Info da se trenutna baza premješta na novu poziciju VALHALA, tj na Mali Trebevnik 661 mnv, pozivni znak ODIN. Počinje i podjela zadaća, te grupe MARS, SILVER i PLUTO dobivaju zadatak izviđanja i osvajanja položaja SHARK 2 ( brdo Jelovica 740 mnv), dok je zadatak HR ISAF-a da zajedno sa grupom ORION izviditi poziciju SHARK 1 (brdo 714 nmv), te u slučaju zaticanja Talibanskih snaga iste uništi i zauzeti SHARK 1 odakle će se nadzirati svi cestovno-komunikacijski putevi na sjeverno-zapadnoj strani, tj pogranično područje sa Pakistanom odakle se vrši šverc oružja za Talibanske snage. Za ovaj zadatak uz SIGMU (13 Hrvata), kreću ORION (cca 23 Slovaka), te grupa IRON koja je trebala biti grupa za potporu (QRF), no s obzirom da se radilo o grupi od svega 6 Slovaka isti su nam se pridružili. Sam plan predviđao je kako je napomenuto izviđanje i osvajanje položaja SHARK 1, no dogovoreno je da na putu do SHARK 1 izvidimo poziciju na kojoj bi trebao biti MASH i nova bazu ISAF-a kako bi se lakše mogli u budućnosti orjentirati na terenu.
U 09.00 polako krećemo...ASK Slavonija i Gromovi (4) uzimaju ulogu isturene izvidnice i polako dok ostatak (Oposum, ASK Marjana i Slovaci) čine udarnu grupu. Polako ali sigurno krećemo, silazimo sa ceste jer je ista minirana i pod stalnim udarom Talibana i krećemo težim brdovitim putem. Već nakon cca 30 min nailazimo na prvu planiranu točku naše rute (Valhala), a nakon toga i MASH. Putem čujemo sporadične borbe snaga ISAF-a i Talibana, ali odlučujemo se držati zadanog plana i ne kompromitirati našu zadaću.
Uskoro i stižemo na sam vrh SHARK 1, gdje se spajamo sa ORION grupom. Ne nailazimo na neprijatelje i taman u trenutku kad smo krenuli se popeti zadnjih 200 m brda ORION grupa ima kontakt na 12 sati. Odmah dajem zapovijed da se SIGMA i IRON rašire u liniju po desnom boku gdje sam očekivao da bi nas mogli zaobići. Upravo tako je i bilo. Odmah nakon kontakta na 12 sati naše snage nailaze na udar velike grupe Talibana koja nas je pokušala flenkati sa ostatkom sa naše desne strane. Splićani i Slovaci i dio Oposuma dobro odrađuju posao, ali teren je dosta strm i naporan i uzima svoj danak. Napredovanje se broji u metrima i svaki osvojeni metar popraćen je gubitcima na našoj strani. Ja ostajem sa Slavonijom, Gromovima u sredini odakle imam dobar vizulani nadzor naših snaga, te zamjećujem da desna strana kasni za sredinom i klin zalazi preduboko. Woodo 2001 iz ASK Slavonija zamijećuje nekoliko Taliban koji usporavaju napredovanje desne strane, ali su mu izvan dometa. Navodi me i konačno ih primjećujem i pogađam trojicu, no kod pokušaja prebacivanja i sam bivam pogođen. Stari Grom ubrzo dotrčava i izvlači me na sigurno mjesto gdje me MEDIK zalječuje i vraćam se u borbu, no ubrzo stajem jer je puška riknula. Brdo vrvi od neprijatelja, a ja ni prdnut. Uskoro i Stari Grom biva pogođen, Medik je predaleko, a ja ionako nisam baš od velike koristi bez puške. Skidam svu opremu sa sebem, pužem do S.Groma i uspješno ga izvlačim do Medika. Nakon toga i Grga biva pogođen od snajpera, pužem do Grge, uzimam njegovu pušku i pokrivam Medika koji dolazi u spješno ga oživljava. U međuvremenu ja bivam pogođen u glavu od snajpera i uloga se mijenja
. Grga sad pokušava mene izvući do Medika, ali još jedan Bullseye od strane Talibanskog snajpera. Ostajemo prikovani i saznajemo da su Talibani razbili grupu ORION na ljevoj strani, zaobilaze nas i 3-4 dolaze sa naših leđa i pogađaju Woodo 2001. No tu su se našli FISHMAN i BOBO koji su se pritajili i skratili ih za glavu. Uskoro dolazi potpora od strane Slovenskog kluba ASPO i dobivamo obavijest da je brdo ipak pod našom kontrolom. Nakon cca 1.30 aktivih borbi Grupa SIGMA kreće prema vrhu i dobivamo zadatak da brdo držimo do daljnjega sa ostalim snagama. Ja zajedno sa Woodo 2001 odlazimo u bivšu bazu na zamijenu puške i nove zalihe vode. Nakon cca 2 sata se vraćamo i dobivamo info da je bilo nekoliko sporadičnih napad koji su uspješno odbijeni, te da je jedna ISAF grupa imala Black Ops zadaću u kojoj je uspjela u neprijateljskoj dubini zarobiti jednog od vođa Talibanskih pobunjenika za kojim je raspisana tjeralica...u svakom slučaju čestitamo na ovome. Uglavnom... držimo brdo do 17.00 i nakon toga odlazimo u glavnu (prvu) bazu na odmor i pripreme za noćni dio susreta.
U bazi slijedi večera, nadopuna streljivom, priprema oprema za noćne akcije i kratak predah.
U 20.30 dobivam poziv za briefing i dobivam nove zapovijedi. Snage ISAF-a kreću u združenu operaciju u koja će se odvijati na dva mjesta. Točnije na prvoj poziciji trebalo je uništiti 3 otporne točke, dok je ostatak snaga ISAF-a trebao uništiti preostale dvije otporne točke. Nakon toga planirano je da se snage spoje i udare na selo koje se nalazi pod kontrolom Talibana na sjevernom dijelu terena. Prema zadnjim informacijama očekivalo se oko cca 120 pobunjenika i žestok otpor. Nakon glavnoh briefinga održavam kratki briefing za HR snage i u cca 21.15 krećemo na zadatak za koji je predviđeno da traje najkasnije do 03.00. Krećemo na zadaću i snage se kao velika zmija lagano ali sigurno kreću prema prvoj zoni zadaće. Izabrali smo uređeni put je organizator tako odredio zbog sigurnosti s obzirom da je teren pun jama i postojala je velika opasnost da netko upadne i ozljedi se. Uglavnom dolazimo do prve točke, postavljamo MASH i SAFE ZONE . Slovaci opremljeni sa 5-6 NV uređaja zauzimaju čelo i polako čiste teren uz pratnju osvjetljavajućih i signalnih raketa koe su svakako dale dobar štih samoj igri
. Tijekom ovog dijela očekivali smo veliki otpor neprijatelja, ali on je bio nazovimo ga simboličan i većini slučajeva gubitci su bili od strane prijateljskih snaga zbog velike koncetracije snaga na malom području i vrlo loše koordinacije između nas samih. HR ISAF se je držao sredine, tj podalje od „happy triger„ ekipe s obzirom na situaciju, te nismo imali nikakvih gubitaka. Nakon što smo počistili sva tri otporna položaja snage se razvijaju u liniju i situacija i raspored snaga polako dolazi pod kontrolu. Ulazimo u šumu koja se nalazila na putu do sela i nailazimo na sporadične zasjede manjih grupa Talibana koje su i više nego efikasno uništene od strane ISAF-a. Da ukratko opišem...na najmanji šušanj, a kamoli pucanj sa suprotne strane u prosjeku Talibane je čekao odgovor iz najmanje 50 cijevi u sekundi. U svakom slučaju povik HIT (pogođen) više je zvučalo kao i vrisak i zapomaganje. Uskoro dolazimo u blizinu sela i tu moj put na RR6 završava s obzirom da su bolovi u koljeni bili nepodnošljivi do te granice da nisam mogao stati na nogu, te je Deki (Organizator) pozvao prvu pomoć i prijevoz do baze. Ovom prilikom bih se htio zahvaliti ekipi iz AK Salamnder koja mi je maksimalno pomogla i osigurala prvu pomoć, ljekove protiv bolova i prijevoz...dečki još jednom VELIKO HVALA. U bazi sam raspremio opremu, stavio hladne obloge i proveo ostataka noći na ljekovima protiv bolova i na ovaj način nažalost propustio veliki spektal koji je usljedio u borbama u selu gdje su nekolicina Oposuma (5-6) uz pomoć Woodo 2001 i jednog Slovenca izbacili iz stroja ni manje ni više cca 70 Talibana, a od toga da bude još bolje 40-tak uz pomoć Silent killa. Stari Grom, Joco i Kroko doslovno su se ušuljali u kuću punu Talibana i jednostavno tiho jednog po jednog rješili „Silent killom“. Nakon što su bijesni Mađari režeći napustili kuću Kroko, Grom i Joco izvukli su iz kuće jer su očekivali povratak sad bijesnih i nabrijanih Talibana, te su se mudro su zajedno sa Woodo 2001 smjestili u jarke oko kuće uz ulaz i riješavali Talibane koji su pokušavali uporno upasti u kuću jer su mislil da vatra dolazi iznutra...uglavnom naredalo se tako 30-tak talibančića...uglavnom ovo se zove „rate of killing“. U svakom slučaju moj naklon Gospodo i skidam kapu. Za sočnije detalje molio bih Kroku ili Jocu da se nadovežu i malo nas još nasmiju...Nuuuhaj
!
U 02.40 po izvršenom zadatku Oposumi su se vratili sa smješkom do ušiju i bacili se na spavanac do 07.00 kada je uslijedio doručak i briefing za nove zadaće u 08.00/09.00, a koje su trajale do 18.00.
Novi dan nove zadaće. S obzirom da sam bio izbačen iz stroja zapovjedništvo preuzima Kroko aka Capt.Lasac. Uglavnom prve zadaće bile su izviđanja terena, koje su se u hodu mjenjale i nadopunjavale. Te zadaće su koliko sam upoznat su manje više uspješno izvršene uz par kikseva. Također ovaj dio dana od cca 12-13.00 bio je popraćen žestokim višesatnim pljuskovima tako da je ekipa u 18.00 došla mokra do kosti. Također za ovaj dio molio bih Lasca da se obrati pučanstvu i objavi pikanterije...
I kraj...u 19.00 borbene/neborbene operacije su i službeno završile i uslijedila je večera. Ovaj dio proveli smo u društvu HR kolega i kolega iz Austrije, uz odlične čevape i hlaaadnu i dobru pivu. Također tek tijekom večere uspjeli smo vidjeti masu od 320 igrača na jednoj hrpi...Nakon večera uslijedila je tombola izvlačenja dobitnika nagrada koju smo moram reći „glupani“ propustili jer u jednu ruku je naša krivica. S obzirom da nas je čekao dug put odlučili smo ranije krenuti, ali smo idući dan saznali od Black Stene da je Stari Grom izvučen za nagradu SIG 552 puške, ali s obzirom da ga nije bilo izvučen je novi sretnik...eto prvi put da smo napustili tombolu i mauna.
Put je prošao ok, kao i prelazak granice bez ikakvih problema. Opći dojam susreta...vrlo jednostavan i uhodan tip scenarija koji je vrlo dobro odradio svoje zbog dobrog angažmana većine timova na terenu. Također „fair play“ i vrlo korektna igra što se mene tiče. Osobno nisam imao nikakvih incidenata, kao niti ostali Oposumi tako da je igra bila na razini. Također tmovi sa kojima smo surađivali su odradili svoje zadaće posebno i bih istaknuo dečke iz ASK Slavonija i ASK Gromovi. ASK Marjan također sve 5 jedino što Vam ne gine jedan kondicijski trening za brda sa Oposumima. Od stranih timova istaknuo bih dečke iz Slovenskog ASPO i kolege iz Austrije kojima nisam upamtio ime (moja isprika). Organizator...na nivou, teren odličan, dečki i cure iz AK Salamnder su spremni na pomoć u svakom trenutku što su i pokazali na terenu. Još jednom odličan 5 i svakako se vidimo i na RR7. Za kraj bih se zahvalio svojim Oposumima na odličnom odrađenom poslu posebno tijekom noćnog dijela...krenuli smo ćopavi, ćoravi, jednoruki, ali vratili se još jednom ponosni i iskusniji.
Nuuuuhaj
!
